Naučna Fantastika

Naučna fantastika (eng. science fiction ili skraćeno sci-fi) je umetnički žanr koji obrađuje razne opšteljudske situacije smeštene u zamišljenu realnost. Naučna fantastika bavi se dočaravanjem utiecaja zamišljenih ili predviđenih naprednih nauka i tehnologija na društvo i pojedince. Pojam naučne fantastike vezuje se pre svega za književna, televizijska i filmska dela, ali naučna fantastika utieče i na likovnu i muzičku umetnost.

Granice žanra nisu jasno definisane. Mnoga naučno fantastična dela sadrže delove drugih umetničkih žanrova, poput kriminalističkih romana, romana strave i užasa, istorijskih romana i, naročito, fantastike.

Žanr naučne fantastike često se označava skraćenicama NF te SF ili sci-fi (po engleskom izvoru).

Teme i motivi naučne fantastike

Naučna fantastika bavi se razmatranjem utiecaja napretka nauke i tehnologije na društvo i pojedince, predviđanjem razvoja čovečanstva ili govori o otkrivanju i zamišljanju novih pojava i tehnologija. Osim toga, naučna fantastika se ponekad bavi i alternativnom istorijom: “šta bi bilo da je bilo”.

Svaka opšteljudska tema može biti i naučnofantastična tema ili motiv. Sasvim je loše poistovećivati naučnu fantastiku isključivo sa svemirskim istraživanjima ili vanzemaljcima. Ovde je napisan popis nekih tema i motiva Naučne Fantastike, zajedno sa primerima.
Važno je napomenuti da velika većina naučnofantastičnih dela (uključivo i ova navedena kao tipična za neki motiv) sadrže više pomenutih motiva.

Prvi Kontakt – prvi susret ljudi i vanzemaljaca.

To je jedan od najstarijih motiva naučne fantastike. U romanu Sastanak sa Ramom, A. C. Klark opisuje prolazak ogromnog vanzemaljskog svemirskog broda kroz Sunčev sistem. Ljudi ga istražuju, ali njegova prava namena ostaje obavijena tajnom.

Film Bliski susreti treće vrste je klasik filmskih ostvarenja tematike Prvog Kontakta.
Roman Kontakt Karla Segana kao i istoimeni film predstavljaju najpoznatije realizacije motiva Prvog Kontakta u tvrdom Naučno Fantastičnom obliku.
Taj motiv javlja se u mnoštvu naučnofantastičnih dela, čak i tamo gde ne predstavlja glavnu temu.

Katastrofa -

društvo je pogođeno prirodnom katastrofom, nuklearnim ratom, epidemijom ili nekom drugom nesrećom velikih razmera, ili mu tako nešto preti.

U romanu Božji Čekić A. C. Klarka i Gentryja Leeja Zemlji preti udar asteroida.
U romanima Kantikul za Leibowitza Waltera M. Millera i Rat Miru Vernora Vingeja i seriji kompjuterskih igara Fallout opisano je društvo posle nuklearnog rata.
Film Dr. Strangelove prikazuje poremećenog pojedinca čije akcije dovode do nuklearnog uništenja.

Vanzemaljska invazija

Zemlja ili ljudska civilizacija je u ratu sa vanzemaljcima ili su je vanzemaljci osvojili.

Rodonačelnik tog motiva je Herbert George Wells sa klasikom Rat svetova. Motiv se pojavio mnogo puta u naučnoj fantastici, u najrazličitijim obradama, od čistog kopiranja Wellsa pa do vrlo originalnih asocijacija, od humorističkih do onih koje spadaju u tvrdu Naučni Fantastiku.
U ponekim obradama, npr. roman Kraj detinjstva A. C. Klarka, vanzemaljci ne osvajaju Zemlju i čovečanstvo nasilno, nego ih mirnim putem podvrgavaju svojoj vlasti.

Budućnost čovečanstva

taj se motiv pojavljuje u velikom broju Naučno Fantastičnih dela, u različitim obradama, utopističkim, distopijskim ili u njihovoj kombinaciji.

Klasik je roman Grad i zvezde A. C. Klarka gde je opisana ljudska civilizacija za milijardu godina, utelotvorena u dve zajednice na Zemlji.
Najpoznatija distopijska dela su 1984. Georgea Orwella, gde je opisana totalitarna država i tehnike kojima drži ljude u pokornosti, te Vrli novi svet Aldousa Huxleya gde totalitarna država uzgaja poslušne podanike ispranog mozga podeljene u biološke kaste.
Robert Heinlein u romanu Luna je okrutna ljubavnica opisuje socijalne aspekte ljudskog naseljavanja Meseca, poput razvoja poliandrije.
Film Loganov beg, Integralna stabla i Dimni prsten opisuje društvo koje su utemeljili odmetnici u plinskom torusu u orbiti oko neutronske zvezde.
Roman Milana pl. Šufflaya Na Pacifiku godine 2255. takođe spada u ovu kategoriju. opisuje antiutopijsku sliku civilizacije u kojoj žive samo mladi ljudi.
Iain M. Banks je u serijalu o Kulturi stvorio potpuno utopijsku civilizaciju daleke budućnosti gde konflikti ipak postoje, a ljudi imaju poriv za istraživanjem novog i nepoznatog.

Cyberpunk

naziv za podžanr u kojem postoji globalna kompjutersko-komunikacijska mreža, tehnološka ili biološka usavršavanja čoveka, virtualna stvarnost i holografske simulacije, razvoj naprednih kompjutera i veštačke inteligencije i sukobi na relaciji kompjuter – čovek.

Radnje cyberpunka redovno se događaju na Zemlji u bliskoj budućnosti, a nastanak podžanra verovatno je podstican i razočarenjem zbog stagnacije svemirskog programa. Budućnost opisana u cyberpunku često je distopijska i prepuna ekoloških katastrofa.
Začetnikom žanra smatra se William Gibson sa romanom Neuromacer.
Kao značajan primer može se navesti i roman Totalni raspad Neala Stephensona te film Blade Runner.

Alternativna istorija

opisuje kako bi svet izgledao da su se istorijski događaji drukčije odvijali.

Keith Roberts u romanu Pavane obrađuje alternativnu istoriju u kojoj je španska Velika Armada 1588. godine vratila Englesku katoličanstvu.
Phillip K. Dick u romanu Čovek u visokom dvorcu piše o svetu u kojem su u Drugom svetskom ratu pobedile sile Osovine.

Steampunk

podžanr sa elementima alternativne istorijei i cyberpunka. Radnja se događa u prošlosti, često u počecima industrijske revolucije, gde postoje neke tehnologije ili izumi koji su u stvarnosti otkriveni odnosno izmišljeni kasnije.

Prvim steampunkom smatra se novela Diferencijalna mašina Williama Gibsona i Brucea Sterlinga u kojoj lord Byron i Charles Babbage uspevaju napraviti funkcionalan mehanički digitalni kompjuter.
Inspiracija za steampunk sigurno je došla od dela Naučno Fantastičnih pisaca 19. veka, poput Žila Verna ili Mari Šeli.

Vojska

autori se bave prikazom vojnih tema u Naučno Fantastičkom okruženju. Ta su dela često metafore stvarnih ratnih ili političkih događaja.

Najpoznatije su Zvezdani vojnici Roberta Heinleina.
Serijal o Milesu Vorkosiganu od Lois McMaster Bujold jedan je od uspešnijih primera vojničke  Naučne Fantastike.

Religija

autori se bave religioznim, teološkim ili antireligijskim temama.

Walter R. Miller u romanu Kantikul za Leibowitza, jednoj od najlepših Naučno Fantastičkih priča verske tematike, piše o isusovačkom redovniku koji kao član posade istraživačkog broda traži Betlehemsku zvezdu. (pomenutom i među primerima katastrofičnih Naučno Fantastičnih dela) piše o Katoličkoj crkvi u post nuklearnoj Americi te obožavanju relikvija iz prošlosti u vidu tehničke dokumentacije raznih uređaja izgubljenih nakon nuklearnog rata.

Ljubav

ljubavne priče takođe se pojavljuju u sklopu Naučne Fantastike.

Karakterističan je roman Vrata u leto Roberta Heinleina.
Lois McMaster Bujold u sagama o Milesu Vorkosiganu (pomenutim pod primerom vojničke Sci Fi) također koristi značajne elemente ljubavnog romana.

Istraživanje -

istraživanje nepoznatog, kako svemira tako i drugih mesta ( ispod mora), civilizacija, pojava i tehnologija večna su tema naučne fantastike prisutna u većoj ili manjoj meri u svakom Naučno Fantastičnom delu.

Televizijska serija Zvezdane staze, sa svojim sloganom “to boldly go where no one has gone before” predstavlja arhetip istraživačkog motiva u Naučnoj Fantastici.
Među  književnim primerima istraživačke Naučne Fantastike je roman Nepobedivi Stanislava Lema.

Vremeplov -

Roboti i veštačka inteligencija – ovaj motiv je vrlo star i ima korene u davnim legendama. Pisci raspravljaju o uticaju robota i razvoja veštačke inteligencije na ljudsko društvo.

O robotima je u književnosti prvi rapravljao Karel Čapek.
Klasik motiva robotike je Asimov roman Ja, robot koji je bio temelj za celu seriju romana o robotima gde su postavljeni i poznati Zakoni robotike.
Motiv robotike često se prikazuje u distopijskom okruženju gde roboti i veštačka inteligencija nastoje potisnuti ljude, npr. u filmu Terminator.
Vedriji prikaz razvoja robota i veštačke inteligencije vidljiv je u Spielbergovom filmu A.I.
I u likovima Doktora i Date iz Zvezdanih staza.

Razni pronalasci ( nanotehnologija i genetski inženjering) -

Transhumanizam -

transhumanistički motivi obuhvataju zamisli korišćenja naučnih dostignuća i tehnologije u svrhu poboljšanja i dalje evolucije čoveka ili razvoja veštačke inteligencije.

Transhumanistički motivi prisutni su u naučnoj fantastici u novije vreme, naročito u romanima Vatra nad Dubinom Veenora Vingeja i serijalu o Kulturi Iaina M. Banksa.

Svemirska opera -

Humor -

tipičan primer humorističke obrade naučnofantastičnih tema je roman Vodič kroz galaksiju za autostopere Daglasa Adamsa.

Crveni patuljak stekla je kultni status u humorističkoj Naučnoj Fantastici kombinovanjem sjajne glumačke ekipe, parodiranja naučnofantastičnih tema i klišea sa britkim humorom.

Vrste naučne fantastike

Tvrda Naučna Fantastika

Tvrda Naučna Fantastika (eng. hard Sci-Fi ) je vrsta naučne fantastike koja opisuje svet konzistentan sa poznatim prirodnim zakonima. To znači da se u takvoj vrsti Naučne Fantastike radnja događa u okruženju gde postoje razne pojave, čak i kontraverzne ili danas samo teoretske (nepotvrđene opažanjem ili eksperimentom), ali čiji opis može biti u skladu sa poznatim fizičkim zakonima.
Drugim rečima, tvrda Naučna Fantastika može obuhvatati pojave i tehnologije koje ne postoje, ali spadaju u “granice mogućeg”.
Može se reći i da tvrda Naučna Fantastika opisuje svet u kojem postoje pojave i tehnologije koje nisu dokazano nemoguće.Pred tvrdu Naučnu Fantastiku postavlja se i zahtev realnog i konzistentnog oslikavanja zamišljenog društva, pojedinaca ili stvorenja.

U zamišljanju nekih ljudi, tvrda Naučna Fantastika se često poistovećuje sa naučno fantastičnim delima ili preteranim opisima nauke i tehnike. Takvo razmišljanje je sasvim pogrešno jer je svaka naučna fantastika, pa tako i tvrda, umetnost u kojoj nema mesta formulama ili naučno popularnim člancima.

Granice tvrde Naučne Fantastike nisu jasno definisane zato jer različiti ljudi drugačije doživljavaju i procenjuju “granice mogućeg” koje tvrda Naučna Fantastika često opisuje. Osim toga, u naučnofantastičnim delima često se mešaju elementi tvrde i meke naučne fantastike.
Granice tvrde Naučne Fantastike ponekad se pomeraju i zato što se zbog napretka stvarne nauke neke pojave i tehnologije sele u čistu maštu, neke postaju realnost, a mogućnost ostvarenja nekih novih dolaze u domen izvedljivosti.

Ponekad se pojam tvrde Naučne Fantastike koristi u smislu da ona opisuje uticaj razvoja prirodnih nauka i tehnologije na društvo i pojedince, dok meka Sci Fi opisuje sociološke i psihološke teme. Ta je podela zastarela zato što veliki broj tvrdih Sci Fi dela takođe opisuje i sociološke i psihološke aspekte zamišljenog društva ili pojedinaca.

Neki pisci i primeri tvrde naučne fantastike:

  • 1. Žil Vern, 20 000 milja ispod mora, Put na Mesec, smatra se za rodonačelnika tvrde naučne fantastike
  • 2. A. C. Klark, serijal Odiseja u svemiru, Pesme daleke Zemlje, Sastanak sa Ramom
  • 3. Alastair Reynolds, serijal Revelation Space, jedna od retkih svemirskih opera bez pogona bržeg od svetlosti
  • 4. Iain M. Banks, serijal o Kulturi, sadrži i elemente meke naučne fantastike
  • 5. Kim Stanley Robinson, trilogija Crveni Mars, Zeleni Mars i Plavi Mars o teraformiranju Marsa
  • 6. Vernor Vinge : serija ‘Across Realtime’ (The Peace War, Marooned in Realtime) , Fire upon the Deep, Deepness in the Sky
  • 7. Greg Bear: Eon, Eternity, Legacy (kod nas Legat) , Blood Music
  • 8. Gregory Benford: serija ‘Galaktički centar‘ (pet romana) – verovatno najbolji tvrdi Sci Fi ikad napisan

Meka Naučna Fantastika
Autori koji su ostavili trag, po epohama